Svaka e-usluga je jedinstvena i zadovoljava specifične potrebe korisnika, što podrazumijeva detaljnu analizu stanja i potreba, odnosno specifičan dizajn i strategiju za čiju realizaciju treba postojati potrebna informatička infrastruktura. 

 

Slika
Faza analize i dizajna

Cilj ove faze je osigurati sveobuhvatni, integralni i uključiv dizajn nove javne e-usluge/unaprjeđenja postojeće. Jedan od ključnih zahtjeva za javne e-usluge jest da treba služiti kao sredstvo uključivanja građana u javne lance vrijednosti.

Prilikom dizajna e-usluge treba osigurati sljedeće karakteristike e-usluge:

  • Pristupačnost i podrška;
  • Intuitivnost;
  • Složenost;
  • Uključivost i dostupnost.

Dizajn e-usluge treba osigurati da svi predviđeni krajnji korisnici, bez obzira na njihovu razinu IKT vještina, pismenosti ili sposobnosti, mogu jednostavno koristiti e-uslugu, kontaktirati nadležno tijelo za pomoć, kao i ostaviti povratne informacije o svojim iskustvima u korištenju e-usluge.

Kako bi se dizajnirala uspješna e-usluga potrebno je primijeniti holistički višerazinski pristup usmjeren na krajnjeg korisnika kojim se obuhvaćaju i korisnički i poslovni zahtjevi te se ugrađuju u dizajn buduće e-usluge. Odgovarajući dizajn e-usluge podrazumijeva dizajn koji se može lako mijenjati ako dođe do promjene. Upravo je svrha ove faze osigurati da se dizajnu e-usluge pristupi strukturirano, uzimajući u obzir sve zahtjeve i odredbe Standarda i na taj način osigura zadovoljenje svih ključnih karakteristika kvalitetne e-usluge. Pokretač ove faze je odobren sažetak e-usluge ili odobrena projektna povelja (ovisno radi li analizu i dizajn samo tijelo nositelj e-usluge ili tijelo zaduženo za razvoj e-usluga na razini RH.)

Proces dizajna usluga ima dvije važne karakteristike direktno povezane s transformacijom javnih e-usluga:

  1. Dizajn uvijek počinje s korisnikom usluge; te
  2. Dizajn uvijek uključuje korisnike/korisničku perspektivu.

Dobar dizajn uvijek počinje s korisnikom – jer se za njega usluga dizajnira. Identificiraju se njegovi prioriteti, motivacije, potrebe, razumijevanje, koje odnose i resurse ima i da li mu oni pomažu ili odmažu u ciljevima koje želi postići. Sve to u svrhu shvaćanja kako on koristi i doživljava iskustvo korištenja usluga. 

Razumijevanje korisnika je važno jer državna institucija ima drukčiji pogled na e-uslugu nego li njen korisnik. Institucija uslugu gleda iz vlastite perspektive. Razlika u poimanju pružanja i korištenja usluga između državne institucije i korisnika prikazana je na slici ispod.

Slika
Različite razine koristi e-usluge kroz vrijeme
e-usluge kroz vrijeme

Kako bi dizajn sučelja e-usluge stvorio kvalitetno korisničko iskustvo, potrebno je:

  • Omogućiti građanima, ali i poslovnim subjektima prenijeti svoje ideje za nadogradnju postojećeg sustava;
  • Razlikovati percepciju institucije i percepciju korisnika;
  • Uključiti korisnike u proces dizajna usluge;
  • Izgraditi zajedničku viziju;
  • Iz zajedničke vizije izgraditi specifične aktivnosti;
  •  Svaku hipotezu provjeriti anketiranjem ili intervjuiranjem korisnika;
  • Dizajnirati i razviti sučelje temeljeno na rezultatima istraživanja nad korisnicima;
  • Redovito analizirati podatke o korisničkom iskustvu.

Nadalje, korisniku treba pružiti u što je moguće većoj mjeri uslugu koja rješava njegovu životnu/poslovnu situaciju. U skladu s navedenim, Europska komisija definirala je 19 područja životnih situacija. Životne situacije prema Europskoj komisiji su: 

  1. Upis na visokoškolske ustanove i/ili prijava za studentski kredit
  2. Pokretanje postupka za ostvarivanje prava na invalidninu 
  3. Traženje posla 
  4. Nezaposlenost 
  5. Umirovljenje 
  6. Podnošenje zahtjeva za vozačku dozvolu (ili obnavljanja postojeće) 
  7. Registracija automobila 
  8. Kupnja, izgradnja ili adaptacija kuće 
  9. Preseljenje promjena adrese unutar jedne zemlje 
  10. Preseljenje ili se priprema za odlazak u drugu zemlju (npr. studij, rad, mirovina...) 
  11. Potreba za putovnicom zbog putovanja u drugu zemlju 
  12. Prijava rođenja djeteta i/ili prijava za ostvarivanje prava na naknadu za novorođenče 
  13. Vjenčanje ili promjena bračnog stanja 
  14. Smrt bliskog rođaka i/ili pokretanje postupka za nasljedstvo 
  15. Pokretanje novog posla 
  16. Naručivanje na liječnički pregled u bolnici 
  17. Prijava zločina (manjih djela, npr. krađe, provale i sl.) 
  18. Prijava poreza na dohodak 
  19. Korištenje javne knjižnice 

Kada se sagledaju korisničke potrebe, uz opisano vrlo je važno identificirati razinu e-usluge (definirane u sklopu projekta «eGovernment benchmarking» razine informatiziranosti - skala od 1 do 5), koja se dizajnira prema kategorizaciji Europske komisije (detaljnije opisano u dokumenti „Obvezni elementi e-usluge“).

Ključne aktivnosti ove faze su:

  • Stvaranje baze postojećeg znanja o sličnim e-uslugama – Prikupljanje informacija o iskustvima drugih zemalja, znanstvenih radova, itd., a kako bi se primijenile već dokazane dobre prakse i time osigurala najviša moguća razina kvalitete e-usluge;
  • Analiza postojećeg stanja – Analiza postojećih poslovnih procesa tijela koja pružaju uslugu i mogućnosti integracije više jednostavnih usluga u kompleksnu „od početka do kraja“ uslugu, koja u potpunosti zadovoljava potrebe korisnika odnosno omogućava rješavanje životne/poslovne situacije. Analiza postojeće organizacije, ovlasti i odgovornosti (posebice kada se radi o kompleksnoj e-Usluzi koja uključuje više tijela javne uprave) kako bi se definirao budući proces i organizacija odnosno uloge i nadležnosti prilikom pružanja e-usluge. Analiza zakonodavnog okvira i eventualnih potrebnih zakonskih izmjena nužnih kako bi se omogućilo provođenje e-usluge (npr. dokument koji izdaje pojedino tijelo javne uprave mora biti fizički potpisano i dostavljeno u papirnatom obliku kao izvorni primjerak). Analiza postojećih IT sustava (ako postoje) koji podržavaju izvršavanje „klasične, fizičke“ usluge i mogućnosti njihove nadogradnje ili integracije s novim IT sustavom, koji će omogućavati pružanje složene ili cjelokupne e-usluge. 
  • Identifikacija potreba – Na temelju prvotne analize skupina korisnika (iz faze Inicijacije e-usluge) provodi se detaljno identificiranje grupa korisnika te ispitivanje zadovoljstva dosadašnjih iskustava s postojećom klasičnom uslugom i potreba korisnika u vidu razvoja nove e-usluge. Definiraju se koraci i iskustva korisnika s određenom uslugom te prepoznaju ključne dodirne točke i potrebe kroz kvantitativno i kvalitativno istraživanje odnosno provođenje anketa na odgovarajućem uzorku (ovisno o složenosti i opsegu korisnika e-usluge) te provođenje istraživanja (grupne diskusije s korisnicima) koristeći fokus grupe.
  • Dizajn koncepta e-usluge – Uloga dizajna u kreiranju javnih e-usluga jest usklađivanje potreba korisnika s konceptom pružene javne e-usluge od strane javnih tijela. Kako bi se provela transformacija iz administrativnog postupka u digitalni proces, nužno je dizajnu e-usluge pristupiti iz perspektive korisnika. Stoga dizajn e-usluge uključuje definiranje ključnih kategorija korisnika sa sličnim obrascima ponašanja i ključnim potrebama, dizajn korisničkih puteva odnosno definiranje svih koraka tijekom provođenja određene usluge i svih varijanti izvršavanja procesa, definiranje svih interakcija korisnika s pružateljem e-usluge te prepoznavanje ključnih dodirnih točaka. Prilikom dizajna e-usluge treba osigurati da je e-usluga usklađena s odredbama Standarda.
  • Izrada funkcionalne specifikacije – Budući da je za pružanje e-usluge potreban IT sustav potrebno je definirati sve zahtjeve takvog sustava, bez obzira radi li se o funkcionalnostima sustava ili pratećim nefunkcionalnim zahtjevima. Ukoliko nositelj e-usluge nema vlastite IT resurse koji će definirati funkcionalnosti potrebno je angažirati vanjske stručnjake. Izrada funkcionalne specifikacije, odnosno zahtjeva IT sustava treba se temeljiti na dva aspekta: 

    1) funkcionalni zahtjevi za dizajn e-usluge, definirani korisnički putevi (te varijante procesa) te 

    2) nefunkcionalni zahtjevi na katalogu tehničkih standarda, koji su sastavni dio Standarda razvoja e-usluga. 

Koncept e-usluge

Koncept e-usluge je dokument u kojem se detaljno razrađuju i opisuju karakteristike e-usluge, načini njezinog pružanja te moguće varijante ovisno o vrstama korisnika, kanali pružanja usluge (web, mobilna aplikacija…) i slično. 

 

Ulazni podaci

  • Sažetak e-usluge
  • Projektna povelja

Smjernice

Koncept e-usluge treba sadržavati:

  • Ključne kategorije korisnika sa sličnim obrascima ponašanja i ključnim potrebama te procjenu broja korisnika po kategorijama u razdoblju od 1 do 3 godine pružanja e-usluge i specifičnim mogućim većim brojem korisnika (npr. e-Upisi na visoko učilište u razdoblju prije zatvaranja prijava);
  • Korisničke puteve, odnosno definiranje svih koraka korisnika u doticaju s određenom uslugom i svih varijanti izvršavanja procesa;
  • Razina e-usluge koja se pruža prema kategorizaciji Europske komisije (skala 1 – 5); 
  • Interakcije korisnika s pružateljem e-usluge;
  • Osobne podatke koji se prikupljaju i obrađuju kao i posebnu kategoriju osobnih podataka kojima se pristupa kroz e-uslugu (Sukladno Zakonu o zaštiti osobnih podataka: rasno ili etničko podrijetlo, politička stajališta, vjerska ili druga uvjerenja, sindikalno članstvo, zdravlje ili spolni život i osobni podaci o kaznenom i prekršajnom postupku);
  • Točke integracije i razmjene podataka među institucijama (kod složenih usluga);
  • Opis koncepta postizanja vrijednosti usluge s obzirom na korisnikove potrebe; 
  • Opis kako će potrebe korisnika pružanjem e-usluge biti zadovoljene, utjecaj na razvoj društva i javne uprave;
  • Opis svih potrebnih aktivnosti odnosno što se sve treba provesti kako bi se cilj i svrha e-usluge ispunili.

Karakteristike e-usluge su značajke javne e-usluge koje opisuju njena svojstva. Razlikujemo osnovne karakteristike e-usluge te karakteristike po razinama informatiziranosti (detaljno definirano u dokumentu „Obavezni elementi e-usluge). 

Razmatranja koja je potrebno razumjeti i definirati u procesu kreiranja su:

  • Svrha usluge - jasno i sažeto definira što se uslugom želi postići.;
  • Mentalni model korisnika prilikom korištenja usluge; 
  • Obuhvat usluge;
  • Doseg usluge;
  • Kontekst u kojem se usluga koristi; 
  • Odnos sa korisnikom kroz vrijeme;
  • Korištenje usluge.

Koraci

  1. Identifikacija i analiza potreba (kvalitativno i kvantitativno istraživanje).
  2. Definiranje skupina korisnika i specifičnih potreba.
  3. Dizajn korisničkih puteva.
  4. Razrada koncepta e-usluge. Tim nadležan za dizajn e-usluge definira sve elemente e-usluge i izrađuje dokument. U izradi kao nadležan tim, sudjeluju zaposlenici nositelja e-usluge te u slučaju složene e-usluge i zaposlenici svih sunositelja odnosno institucija koje sudjeluju u pružanju e-usluge. Voditelj projekta je odgovoran za isporuku dokumenta.

Koncept e-usluge treba sadržavati:

  • Naziv e-usluge
  • Inicijator
  • Nositelj e-usluge/projekta
  • Svrha
  • Obuhvat (opseg) usluge
  • Doseg (grupe korisnika usluge)
  • Strani državljani i višejezičnost 
  • Autentifikacija i autorizacija (prihvatljive vjerodajnice)
  • Tijek e-usluge (korisnički putevi)
  • Interakcija korisnika s pružateljem e-usluge
  • Ishod e-usluge i vrijednost e-usluge za korisnika
  • Točke integracije i razmjene podataka među institucijama (kod složenih usluga
  • Način isporuke e-usluge (kanali, tehnologija)
  • Aktivnosti razvoja i implementacije e-usluge
  • Rad e-usluge (pouzdanost, nadzor, sigurnost).

    5. Ispunjavanje kontrolne liste za koncept e-usluge za nositelja e-usluge (Prilog III.A – Kontrolna lista za koncept e-usluge za nositelja e-usluge).

    6. Glavni dionici projekta pregledavaju koncept e-usluge, a nositelj e-usluge je usvaja.

    7. Nositelj Usluge podnosi koncept e-usluge na kontrolu i odobravanje tijelu zaduženom za usklađenost sa Standardom.

    8. Odobravanje koncepta e-usluge i kontrola usklađenost sa Standardom prema kontrolnoj listi za koncept e-usluge za kontrolno tijelo (Prilog III.B – Kontrolna lista za koncept e-usluge za kontrolno tijelo).

    9. Tijelo zaduženo za usklađenost sa Standardom vrednuje koncept e-usluge te je prihvaća ili vraća na doradu.

Rezultat

  • Identifikacija i analiza korisnika i potreba;
  • Odobren koncept e-usluge.

 Funkcionalna specifikacija

 

Funkcionalna specifikacija je važna podloga za uspješnu izradu IT sustava koji će omogućavati izvršavanje e-usluge.

Ulazni podaci

  • Koncept e-usluge

Smjernice

  • Treba biti opsežna, ali jasna;
  • Treba sadržavati opisane poslovne procese i modelirane BPMN 2.0 notacijom;
  • Treba sadržavati opisane i modelirane sve korisničke puteve i korisničke slučajeve UML notacijom;
  • Treba sadržavati arhitekturu sustava modeliranu Archimate notacijom;
  • Dizajn arhitekture se treba temeljiti na Europskoj referentnoj arhitekturi interoperabilnosti (EIRA ©);
  • Treba sadržavati tehnološke standarde sukladno Standardu.

Koraci

  1. Dizajn i modeliranje poslovnih procesa koje će IT sustav podržavati (aktivnosti korisnika i aktivnosti zaposlenika pružatelja usluge).
  2. Dizajn arhitekture sustava.
  3. Modeliranje korisničkih puteva i slučajeva.
  4. Definiranje integracija – metoda i skupova podataka.
  5. Definiranje migracije.
  6. Definiranje funkcionalnih i nefunkcionalnih zahtjeva u formi dokumenta Funkcionalna specifikacija.
  7. Definiranje održavanja sustava. 

Funkcionalna specifikacija treba minimalno sadržavati:

  • Svrha i cilj sustava
  • Opis i opseg sustava
  • Poslovni procesi
  • Arhitektura sustava
  • Korisnički putevi
  • Gradivni blokovi 
  • Integracije
  • Standardi – semantički, grafički, tehnološki, sigurnosni
  • Održavanje
  • Popis funkcionalnih zahtjeva
  • Popis nefunkcionalnih zahtjeva
  • Metodologija i plan implementacije 
  • Rokovi i uvjeti isporuke te način prihvaćanja isporuka
  1. Ispunjavanje kontrolne liste za funkcionalnu specifikaciju za nositelja e-usluge (Prilog IV.A – Kontrolna lista za funkcijsku specifikaciju za nositelja e-usluge).
  2. Glavni dionici projekta pregledavaju funkcionalnu specifikaciju, a nositelj e-usluge je usvaja, nakon usuglašavanja svih dionika.
  3. Nositelj usluge podnosi funkcionalnu specifikaciju na kontrolu i odobravanje tijelu zaduženom za usklađenost sa Standardom.
  4. Verifikacija funkcionalne specifikacije i kontrola usklađenosti sa Standardom prema kontrolnoj listi za funkcijsku specifikaciju e-usluge za kontrolno tijelo (Prilog IV.B – Kontrolna lista za funkcionalnu specifikaciju za kontrolno tijelo).
  5. Nakon verifikacije moguće je krenuti u razvoj konceptualnog dizajna (ako sustav razvija interni IT tim) ili u postupak javne/nabave usluga razvoja IT sustava. 

Rezultat

  • Odobrena Funkcionalna specifikacija.